p { margin-bottom: 0.1in; direction: ltr; line-height: 120%; text-align: left; widows: 2; orphans: 2; }

Krenuli smo u osvit zore ispred OŠ Trilj. Pratilo nas toplo, ali maglovito vrijeme i dobro raspoloženje. Put je dobro prošao i stigli smo u metropolu točno u dogovoreno vrijeme za razgled HNK. Imali su Dan otvorenih vrata pa smo to iskoristili. Dočekali su nas stručni vodiči i poveli kroz naše najveće kazalište. Prisustvovali smo uređenju scene, obišli mjesta na koja gledatelji inače ne zalaze, a vidjeli smo i sto dvadeset godina staro „ mjesto na koje je i car Franjo Josip išao sam“. Neki su postali i medijske zvijezde jer je baš u to vrijeme jedna televizija snimala reportažu pa su dvije učenice dale kratke izjave.

Vidjeli smo glasoviti Zdenac života na ulazu, rad hrvatskog kipara Ivana Meštrovića.

Na Interliberu smo posjetili prepune paviljone 5 i 6, provjerili što ima novo u svijetu književnosti, znanosti, zabave... Neki su ponešto i kupili, neki samo razgledali, uglavnom, došlo je vrijeme za Arenu Zagreb. Imali smo dva sata slobodnog vremena za ukusne zalogajčiće brze hrane, kavicu i podrazumijeva se, „shopping“.

Vrijeme nam je brzo prošlo, posljednje brojanje i polako prema Trilju, zapravo, prema Macoli.

Stigli smo sretno u kasnim satima. Iako taj dan nismo vidjeli sunca neki su izjavili da im je to „najsretniji dan u životu“ pa se nadam da ćemo i dogodine moći tu sreću nekome priuštiti.

Ljiljana Librenjak, prof.