U prijašnja vremena mladići bi djevojkama kupovali grotulje i u znak svoje ljubavi stavljali ih djevojkama oko vrata. Ako bi djevojka prihvatila grotulju, prihvatila bi i mladićevu ljubav.

Grotulje su se prodavale na sajmu u Trilju, na blagdan Sv. Mihovila, 29. rujna. Prodaju se i danas, ali više kao suvenir, a ne kao simbol ''zamiranja'' djevojke. O tom običaju govori i pjesma Irene Grubišić Čabo Grotuljon je prosin.

GROTULJON  JE  PROSIN

U krtole stavlja oraje i grožđe

Ka 'no mlado vino

Opija me svojin tilon

Ka Cetinon

Bistra voda

Teče moja pisma k njon

Sebe joj dajen

I grotulju nosin

Poruku joj šaljen

Grotuljon je prosin

Gledan je dok hoda

Gledan kad se smije

Cilin tilon svojin

Moje tilo grije

Sebe joj dajen

I grotulju nosin

Poruku joj šaljen

Grotuljon je prosin

Već se večer spušta

A Cetina mjesečinu nosi zlatnu

Kao njenu kosu moja duša

Želja mi je da je prosin

Da sam pisma

Pa da sluša (da me sluša)

Sebe ti dajen

Učenici i učiteljica 4.c razreda odlučili su očuvati ovaj jedinstveni običaj praveći grotulju u svom razredu.

Što smo radili?

Prikupili smo potrebne materijale: orahe (ili oraje kako se u triljskom kraju kaže), špag, velike iglice, šila, nožice i dnevnu narodnu nošnju.

U goste smo pozvali gospođu Jagodu Dukić iz Košuta koja je od svoje majke naučila raditi grotulje. Zamolili smo je da pouči i nas tom zanatu i ispriča nam nešto o grotulji.

Saznali smo kako je gđa Jagoda rođena u Lučanima i kako su se grotulje iz Lučana, zahvaljujući kvalitetnim orasima, najbolje i najviše prodavale na triljskom sajmu (pazaru ili derneku). Pitala nas je zašto se grotulje ne prodaju i na ostalim velikim sajmovima. Svi junaci su mukom zamukli jer se nisu dosjetili da se svi sajmovi u kraju odvijaju ranije, odnosno u vrijeme kad orasi još nisu zreli, a dozriju baš za prodaju u vrijeme sv. Mihovila, triljskog sajma. Saznali smo i da se na špag niže 30 do 32 oraha i, naravno, da su grotulje momci darivali djevojkama.

Podijelili smo se u skupine i vođeni Jagodinim uputama krenuli raditi naše grotulje.

Bušili smo orahe šilom i nizali ih velikom iglicom na špag.

Kako je zadatak projekta bio darivanje grotulja djevojčicama iz razreda, poslu se pristupilo vedro, marljivo i uporno. Već nakon desetak minuta imali smo dovoljno probušenih oraha za prvu grotulju. Ponosno smo gledali prvu nisku od trideset oraha nanizanih na špagu.

Malo se i grickalo orahe, čavrljalo, razmišljalo kako i koga darovati i prvi sat je u hipu prošao. Zadivljeni sami sobom, nakon samo 45 minuta gledali smo mnoštvo napravljenih grotulja.

Dok su tri skupine izrađivale grotulje, učenici četvrte skupine odabrali su zadatak naslikati grotulju i ženu koja prodaje grotulje na sajmu. I oni su vrlo vrijedno radili.

Drugi sat dočekan je s nestrpljenjem. Iznenađenje je bila učiteljica odjevena u dnevnu narodnu nošnju. Glumila je prodavačicu grotulja na sajmu.

Hrabrosti je nestalo u razredu. Nitko nije htio prvi ''kupiti'' grotulju i pokloniti je djevojčici, zato su u pomoć priskočili učiteljica Mirjana Dukić i učitelj Milan Sarić, odigravši na opće oduševljene i smijeh, scenu iz prošlosti, scenu u kojoj momak grotuljon dariva curu.

Nakon ovog krenula je bujica darivanja, pa su sve djevojčice dobile i više od jedne grotulje.

Prodavačica nudi zdrave, ne preskupe grotulje. Momak odlučuje darovati djevojci grotulju.

Ovi momci odlučili su ''kupiti'' više od jedne grotulje, na nagovor prodavačice: ''Kupite grotulje, što je za ovako šesne i lipe cure jedna grotulja…., ako neće vi, zamirit će vam curu drugi!''

Grotulje su se dijelile, pa su neke cure, kao u stara vremena dobile grotulja i od više momaka.

Uvijek se nađe i poneki odvažan momak koji kupi sve grotulje u prodavačice, bez obzira na cijenu, i daruje svojoj izabranici…

Bila je ovo odlična priprema za odlazak i ''pravo'' darivanje grotulja na derneku za blagdan Sv. Mihovila arkanđela, zaštitnika Trilja.

Radionicu opisujemo kao burnu, poučnu i nezaboravnu. Malo smo se prisjetili što su osjećaji, ljubav i naklonost prema drugoj osobi, što je grotulja i koliki je njezin značaj za naš kraj.

Darovali smo grotulje našoj knjižničarki i ravnatelju, zahvalili gošći, Jagodi Dukić, koja nas je poučila izradi i Anisiji Marasović, mami našeg učenika koja je pomogla u provedbi našeg projekta!

Grotulje smo stavili na školski pano kao ukras u vrijeme Dana Grada, Dana škole i Mihovilskih dana.

Ana Ćaleta