Što jednoj školi može biti važnije od njenih učenika i učitelja? Najveće bogatstvo svake škole, pa tako i naše, su upravo njeni učitelji i učenici. Učitelji već generacijama, uz mnogo ljubavi i strpljenja,  prenose svoje znanje na učenike, a učenici su oni koji školu čine prepoznatljivom i posebnom. Oni su njeno ogledalo.

Naša škola je ove godine proslavila 135 godina postojanja jer odgojno obrazovnu misiju obavlja od davne 1881. godine. Njenim su hodnicima prošetale generacije marljivih učenika koji su u ovim učionicama stekli brojna znanja  i doživjeli razne zgode i nezgode koje čine našu svakodnevnicu. Svima je, vjerujemo, ostala u lijepom sjećanju. Iz godine u godinu postaje ljepša, prostranija, a dječji smijeh svakodnevno odjekuje njenim hodnicima.

Ove smo godine, kao znak zahvale, školi poklonili prekrasnu rođendansku priredbu za koju su, naravno, zaslužni marljivi učenici i učitelji koji su danima pripremali prigodni glazbeni i dramski program. Poklonivši joj svoj trud, rad, znanje i vještine, pokazali su da naša škola ima mnogo lijepih strana.

Program ovogodišnje priredbe vodile su učenice osmog razreda Veronika Dukić i Marta Vukas. Naglasile su da je škola mjesto gdje se često boluje od znanja ili neznanja, gdje se sanja i gradi prijateljstvo. Budući da sve to počinje već u nižim razredima, najprije su nam učenici 3.b razreda recitirali himnu koju su posvetili svojoj školi. Nakon njih je sastavni dio svakog našeg slavlja, zbor matične škole, veselo otpjevao pjesme: ''Tiho teče Mississippi'' i ''Moje selo veselo''. Svojim su ritmom razigrali publiku.

Nadareni učenici i članovi dramskih skupina pripremili su nam čak četiri predstave. Igrokaz ''Čuješ li me djede'' izveli su učenici  3.b razreda i nasmijali publiku. Učenici područne škole Košute svojim su igrokazom ''Pazi, jezik je najjače oružje'' pokazali do kakvih svađa može doći za vrijeme velikog odmora i što se dogodi kad je učenicima jezik brži od pameti.

Jedan frizer i tri dame, točnije učenici Područne škole Grab, pokazali su nam što se dogodi kada kokoš posjeti frizerski salon.

Članovi dramske skupine matične škole u posljednjoj su nam predstavi, uz pomoć čarobnjaka Harrya Pottera, pokušali dočarati kakva bi bila škola u kojoj nema jedinica, a ni dvojki. Svi su učenici željno iščekivali čarobnu formulu za nestajanje ocjena.

Budući da naša škola ima i talentiranih pjevača, učenica petog razreda Viktorija Svalina za kraj programa je otpjevala pjesmu ''Odlaziš'' Lane Jurčević.

Svatko je na svoj način uveličao naše slavlje, a voditeljice programa su nam zaželjele uspješnu školsku godinu i poručile da samo vlastitim trudom i radom možemo postići velike rezultate.

Svima je u mislima ostala želja da i dalje našim hodnicima odzvanjaju koraci i veseli žamor, smijeh i sreća.

Nadamo se da će naša ''starica'' doživjeti još mnogo veselih dana i rođendana i da će svima ostati u lijepom sjećanju.

Nina Bojić, 7.a