Dijete ne treba savršenog roditelja. Treba prisutnog roditelja.
U današnjem užurbanom načinu života često zaboravljamo koliko su djeci važne male, svakodnevne stvari. Ponekad smo toliko usmjereni na obveze, uspjeh, ocjene i postignuća da zaboravimo ono najvažnije – dijete treba našu pažnju, razumijevanje i osjećaj sigurnosti.
Djeci nisu potrebni savršeni roditelji koji uvijek imaju pravi odgovor i nikada ne griješe. Potrebni su im roditelji koji imaju vremena saslušati ih, koji će ih zagrliti kada im je teško, ohrabriti ih kada sumnjaju u sebe i pružiti im podršku čak i onda kada pogriješe.
Važno je da djeca znaju kako njihova vrijednost ne ovisi o ocjenama, uspjesima ili očekivanjima drugih. Pohvalimo njihov trud, strpljivo ih vodimo kroz pogreške i dopustimo im da uče vlastitim iskustvom. Pokažimo im da su njihove emocije važne, da ih smiju izraziti i da uvijek imaju nekoga kome se mogu obratiti.
Ne zaboravimo da se samopouzdanje, sigurnost i osjećaj prihvaćenosti grade upravo kroz svakodnevne male trenutke – razgovor prije spavanja, zajednički obrok, iskreni zagrljaj ili nekoliko minuta posvećene pažnje.
Budimo prisutni, a ne samo fizički blizu. Slušajmo, razumijmo, ohrabrujmo i volimo.
Jer djetetu ne treba savršen roditelj. Treba roditelj uz kojeg će se osjećati voljeno, prihvaćeno i sigurno. Odgoj nije utrka za savršenstvom, nego svakodnevno građenje odnosa punog ljubavi, povjerenja i razumijevanja.
Ponekad je najljepši dar koji možemo dati djetetu upravo naše vrijeme i osjećaj da je važno. ❤

Monika Dragun, pedagoginja