INDIVIDUALIZIRANI PROGRAMI U REDOVNOM OBRAZOVNOM SUSTAVU
(SMJERNICE, VREDNOVANJE,REALNOST)
Ivana Šabić
Sažetak: Obrazovna inkluzija učenika s teškoćama u učenju i razvoju ovisi o vrsti teškoće. Učenici s teškoćama su zbog psihofizičkih, socijalnih, kulturnih, odgojno-obrazovnih mogućnosti i drugih razlika podložni socijalnoj isključenosti. Prema postojećoj zakonskoj regulativi kod nas postoji djelomična i potpuna integracija. Potpuna integracija podrazumijeva uključivanje učenika s teškoćama u redovni razredni odjel u kojem usvaja nastavne sadržaje po redovitom programu uz prilagodbu ili individualizaciju uz propisan broj učenika. Djelomična integracija podrazumijeva uključivanje učenika s teškoćama u razvoju u redovan sustav tako da se dio nastave odvija u redovitom razrednom, a dio u posebnom razrednom odjelu uz edukacijskog rehabilitatora. U malim mjestima gdje nemamo specijalizirane ustanove učenici s većim teškoćama također idu u najbližu školu u posebne razredne odjele.
Uvod:
Postupci prilagodbe postupaka u radu s učenicima s teškoćama u razvoju za nastavnike u redovnom obrazovnom sustavu predstavlja zahtjevan rad u okviru planiranja, realizacije i vrednovanja odgojno-obrazovnog procesa.
Proces izrade prilagođenih i individualiziranih programa u školi zahtjeva temeljito poznavanje učenika i njihovih potencijala. Odgoj i obrazovanje učenika s teškoćama u razvoju temelji se na načelima prihvaćanja različitosti učenika, prihvaćanja različitih osobitosti razvoja učenika, osiguravanja uvjeta i potpore za ostvarivanje maksimalnoga.
Primjerene programe odgoja i obrazovanja, dodatne odgojno-obrazovne i rehabilitacijske programe utvrđuje Stručno povjerenstvo Ureda u postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta/učenika.
Primjereni programi odgoja i obrazovanja učenika s teškoćama u razvoju su:
-redoviti program uz individualizirane postupke, određuje se učenicima koji s obzirom na vrstu teškoće mogu svladati nastavni kurikulum bez sadržajnog ograničenja, ali su im zbog specifičnosti potrebni individualizirani postupci u radu
-redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke, određuje se učenicima koji ne mogu svladati nastavni plan bez sadržajnog ograničenja, potreban im je individualizirani pristup i sadržajna prilagodbu
-posebni programa uz individualizirane postupke, čini posebno strukturirani sadržaj nastavnih planova i programa izrađen prema mogućnostima i sposobnostima učenika.
- posebni programi za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnoga života i rada uz individualizirane postupke.
Cilj izrade individualiziranih kurikuluma jest da učenicima omogući maksimalnu inkluziju i da steknu kompetencije koje će im koristiti u svakodnevnom životu.
Tko su učenici s teškoćama u razvoju?
Prema Orijentacijskj listi vrsta teškoća koju najčešće imamo u osnovnoj školi:
-Oštećenja vida
-Oštećenja sluha
-Oštećenja jezično-govorno- glasovne komunikacije i specifične teškoće u učenju
-Oštećenja organa i organskih sustava
-Intelektualne teškoće
-Poremećaji u ponašanju i oštećenja mentalnog zdravlja
-Postojanje više vrsta teškoća u psihofizičkom razvoju
Učenici s teškoćama u razvoju su učenici čije sposobnosti u međudjelovanju s čimbenicima iz okoline ograničavaju učinkovito i ravnopravno sudjelovanje u odgojno-obrazovnom procesu s ostalim učenicima.
Tko provodi i planira odgojno obrazovne aktivnosti?
Neposredan rad s učenicima provode i planiraju učitelji a prema godišnjem kurikulumu izrađuju individualizirani kurikulum na temelju učenikovih pozitivnih razvojnih karakteristika. Prema potrebi učitelj će smanjiti ishode ili odabrati druge strategije i metode poučavanja a sve u skladu s izrekom Rješenja (članak 6.stavak 1-8. članak 7, stavak 1-4 Pravilnika).
Učitelji su prije pisali i izrađivali individualizirane programe. Trebali su po mjesecima pisati nastavne jedinice što je oduzimalo jako mnogo vremena.
Razvojem informacijskih i komunikacijskih tehnologija povećana je dostupnost prilagođenih i individualiziranih programa koje učitelj može prenamijeniti za svog učenika uz perceptivne, spoznajne i govorno jezične prilagodbe.
Sudionici odgojno-obrazovnog procesa su: ravnatelj, stručni suradnici, školski liječnici, roditelji. Bez pomoćnika u nastavi inkluzija kod mnogih učenika ne bi bila moguća.
Najvažnije smjernice u procesu prilagodbe za učenike s teškoćama u učenju?
Razvojne teškoće učenja utječu nepovoljno na učenje i praćenje nastave. Učenici mogu imati teškoće u pamćenju i slijeđenju uputa za zadatak, prepisivanju s ploče, pisanja po diktatu. Učenici s teškoćama su sporiji u obradi informacija, imaju poteškoća s pažnjom i radnim pamćenjem, trebaju više vremena da se dosjete i daju odgovore na pitanje. Češće rade greške koje teže uoče.
Primjerenom podrškom i prilagodbom možemo spriječiti sekundarne teškoće poput anksioznosti, depresije, usamljenosti i smanjenog samopouzdanja. Navedene teškoće mogu imati i nadareni i kreativni učenici.
U izravnim razgovorima i praktičnom radu učitelji su najsretniji kada imaju konkretna rješenja za teškoće koje su prisutne kod učenika, a to se odnosi na metodičko-didaktički pristup u spoznajnoj i govornoj jezičnoj prilagodbi.
Spoznajna prilagodba odnosi se na :
- smanjivanje količine informacija (kod učenika s intelektualnim teškoćama i autističnog spektra)
- raščlanjivanje složenih pojmova i obrade po sastavnicama (snižene intelektualne sposobnosti, autistični poremećaj)
- stupnjevito perceptivno pokrjepljenje istog sadržaja(snižene intelektualne sposobnosti, autistični poremećaj)
- isticanje bitnog na razne načine (oštećenje sluha, jezični poremećaji, disleksija, disgrafija, diskalkulija, snižene intelektualne sposobnosti, hiperaktivni poremećaj, autistični poremećaj)
- vizualno predočavanje ključnih činjenica( oštećenje sluha, jezični poremećaji, disleksija, snižene intelektualne sposobnosti, hiperaktivni poremećaj)
- skraćivanje sadržaja za poučavanje i učenje (jezični poremećaj, disleksija, snižene intelektualne sposobnosti, hiperaktivni poremećaj, autistični poremećaj)
- lingvističko i semantičko pojednostavljivanje (oštećenje sluha, jezični poremećaj, disleksija, disgrafija, snižene intelektualne sposobnosti, autistični poremećaj)
- uvođenje u postupak rada (praktični rad, zadaci), (snižene intelektualne sposobnosti, autistični poremećaj)
- raščlanjivanje sadržaja na manje cjeline (oštećenje sluha, jezični poremećaj, motorički poremećaj, snižene intelektualne sposobnosti, autistični poremećaj)
Govorno-jezična prilagodba odnosi se na:
- govorenje licem u lice, uz izražajnu mimiku i gestu (oštećenje sluha)
- preciznost, kratkoća davanja uputa, provjera razumijevanja (oštećenje sluha, jezični poremećaji, disleksija, diskalkulija, disgrafija, snižene intelektualne sposobnosti, hiperaktivni poremećaj, autistični poremećaj)
- jednostavne, kratke rečenice, učeniku razumljivim riječima (oštećenje sluha, jezični poremećaji, intelektualne teškoće, hiperaktivnost, autistični poremećaj)
- popratni verbalni opisi u primjeni vizualizacije (oštećenje vida, autistični poremećaj)
- poticanje cjelovitog izražavanja (ne govoriti umjesto učenika),(oštećenje sluha, jezični poremećaji)
- vrednovanje sadržaja govorenja učenika, manje pravilnost izgovorenog (oštećenje sluha, jezični poremećaji)
- poticanje učenikovog govorenja dodatnim i pomoćnim pitanjima (oštećenje sluha, motorički poremećaji, snižene intelektualne sposobnost)
- primjerena glasnoća, tempo i izražajnost govora učitelja (oštećenje vida, oštećenje sluha, jezični poremećaj, motorički poremećaj, intelektualne teškoće, autistični poremećaji)
- poticanje pitanja usmjerenog tipa (intelektualne teškoće, autistični poremećaj)
Tablice za izradu individualiziranih kurikuluma
Prilikom izrade individualiziranih kurikuluma važno je odrediti: inicijalnu procjenu, područja koja treba razvijati, kratkoročne ciljeve i dugoročne ciljeve.
U postavljanju konkretnijih ciljeva može se koristiti Bloomova taksonomija razine ciljeva i znanja kako bi uspješno planirali i procijenili ishode učenja. Prema Bloomu tri su osnovna područja: kognitivno( razumijevanje onoga što dijete uči), afektivno (emocije prema onome što dijete uči), psihomotoričko (vještine koje dijete posjeduje). Idealno bi bilo kada bi kod svih učenika mogli objediniti sva tri područja kao npr. kod učenika koji vole glazbu ili sport.
VREDNOVANJE
Vrednovanje predviđamo i planiramo prema prilagođenim i individualiziranim programima što znači da se u procesu vrednovanja koriste iste prilagodbe kao u procesu učenja i poučavanja.
Prilagodbe postupaka vrednovanja mogu biti:
- Prilagodbe procesa vrednovanja ( dulje vrijeme usmenog izlaganja ili pisanja, korištenje odmora, uporaba tehnologije, pomoć druge osobe u izvođenju aktivnosti, fleksibilnost u vremenu, prilagodba u socijalnim situacijama)
- Prilagodbe ispitnih materijala i sredstava uključuju ( drukčiji oblik pitanja, manji broj zadataka, kombiniranje zadataka, drukčije postavljeni zadatci u smislu zaokruživanja ili dopunjavanja, uporaba prilagođenih ispitnih materijala i sredstava poput udžbenika za individualizirani i dopunski rad…)
- Prilagodbe metoda vrednovanja (prilagodbe u usmenom ispitivanju uz kratka i jasna pitanja ne vrednujući pogreške govora izazvane teškoćom, prilagodbe u pisanoj provjeri smanjujući zahtjeve u odnosu na količinu pisanja, prilagodbe u praktičnom rada uz mogućnost produljivanja vremena, podršku pomoćnika i slično)
- kod učenika s teškoćama u učenju treba vrednovati njegov odnos prema radu i postavljenim zadatcima te odgojnim vrijednostima
- načine, postupke i elemente vrednovanja učenika koji savladavaju individualne programe i posebne kurikulume uključujući i vladanje, učitelji trebaju se prilagoditi učenikovim teškoćama i osobnosti učenika
- vrednovanje valja usmjeriti na poticanje učenika na aktivno sudjelovanje u nastavi i izvannastavnim aktivnostima, razvijati njegovo samopouzdanje i osjećaj napredovanja kako bi kvalitetno iskoristio očuvane sposobnosti i razvio nove
REALNOST
U svakodnevnom radu suočavamo se s nedostatkom timskog rada. Ciljevi su često preopsežni ili neprecizno definirani, program je statičan zbog čega izostaje osmišljen pristup odabira aktivnosti. Program je administrativni dokument koji se ne prepoznaje u radu s učenikom a u njegovoj realizaciji sudjeluje uglavnom samo učitelj. Izostaje u većini slučajeva suradnja s roditeljima i stručnom službom koja još uvijek u većini škola nije kompletna. Vrednovanje postignuća nije usklađeno s ciljevima a rad s učenicima koji su integrirani u redovni sustav bio bi mnogo puta nemoguć bez pomoćnika u nastavi. Važno je napomenuti da su izdavačke kuće izdale niz udžbenika i radnih bilježnica odobrenih od Ministarstva znanosti obrazovanja i športa koje mogu koristiti učenici s teškoćama u učenju koji se školuju po primjerenom obliku školovanja. Udžbenici su olakšali učiteljima dodatne pripreme koje se odnose na izradu zadataka.
Literatura:
1. Ustav RH (NN 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14)
2. Zakon o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom (NN 6/07, 5/08)
3. Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (MZOŠ/11)
4. Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije (NN 124/14)
5.Mittler, P. (2000), Working towards Inclusive education: social contexts. David Fulton Publishers, London
6.Pravilnik o postupku utvrđivanja psihofizičkoga stanja djeteta, učenika te sastavu stručnih povjerenstava (NN 67/14, 63/20)
7.Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnim i srednjim školama (NN 112/10, 94/15, 82/19)
8.Državni pedagoški standard osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja (NN 63/08, 90/10)
KALENDAR USVAJANJA GLASOVA
Govorne teškoće mogu ometati razumljivost i slušanje. Greške najčešće nastaju u ranom djetinjstvu, kod neke djece nestaju, a kod neke djece se učvršćuju. Stvarna slika se otkriva prilikom polaska u školu. Izgovor bi bilo najbolje riješiti u predškolskoj dobi jer je pravilan izgovor preduvjet uspješnog čitanja i pisanja.
Vrijeme usvajanja glasova:
-Glas K pojavljuje se između druge i treće godine života, u razvojnoj fazi najčešće zamjenjuje T ili G
-Glas G isto se pojavljuje između druge i treće godine, prije bi trebali usvojiti glas K
-Glas L se pojavljuje između tri i pol i četiri godine
-Glas LJ isto se pojavljuje između tri i pol i četiri godine, prije trebamo pravilno izgovarati glas L
-Glas S pojavljuje se između tri i pol i četiri i pol godine
-Glas Z se pojavljuje između tri i pol i četiri godine, važno je prije usvojiti glas S
-Glas C se pojavljuje između tri i pol i četiri i pol godine, važno je prije usvojiti glas S
-Glas Š se pojavljuje između tri i pol i četiri i pol godine, važno je prije usvojiti glas S
-Glas R trebao bi biti usvojen između četiri i pol i pet godina. Jako je važno da dijete pravilno izgovara glas L.
-Glas Č trebao bi biti usvojen između četiri i pol i pet godina. Jako je važno da dijete pravilno izgovara glasove C i Š.
-Glas Ž se pojavljuje između tri i pol i četiri i pol godine, važno je prije usvojiti.
Prije polaska u školu važno je ispraviti glasove kako ne bi bilo teškoća u početnom pisanju i čitanju. Jezični razvoj možemo provjeriti kroz ponavljanje rečenica, ako dijete ponavlja riječi s pogrešnim nastavcima, ispušta male riječi ( prijedloge, priloge..), a ostale riječi nisu usklađene, možemo saznati kakva je usvojenost gramatičke morfologije i sintakse , važnih jezičnih sastavnica.
Artikulacijske teškoće kod neke djece se protegnu do 1. i često 2. razreda osnovne škole, a nerijetko ih prate i teškoće čitanja i pisanja, posebno kod pisanja diktata.
Govorni razvoj otvara putove jezičnom razvoju, što pozitivno utječe na kognitivni razvoj.
Nedostatna fonološka obrada riječi znači da dijete teško postaje svjesno glasova u riječi, pa ne može izdvojiti početni ili završni glas, ili teško uočava ritam i rimu riječi, što sve jesu važne vještine potrebne za usvajanje čitanja.
Mnogi se autori slažu da je jedna od temeljnih teškoća u poremećaju čitanja upravo ta teškoća obrade glasova ili fonološka neosviještenost.
Teškoće fonološke obrade mogu se i ne moraju odražavati u djetetovu govoru. Neka djeca mogu posve neupadno govoriti izgovarajući većinu riječi pravilno, a da ipak imaju teškoće s izdvajanjem i raščlambom riječi na glasove. Neka djeca starije predškolske dobi već i svojim govorom upućuju na to da imaju fonološke teškoće. U njihovu govoru često čujemo: »svjeklo«, za riječi »svjetlo«, »glaka« za riječ »dlaka«.
Sve ovo upućuje na to da bi dijete u školi moglo imati teškoća s učenjem početnog čitanja, a možda i pravu disleksiju.
Opis programa terapijskog jahanja u Osnovnoj školi Trilj i KK Sv. Mihovil
U sklopu projekta posebno- odgojno obrazovne skupine OŠ Trilj, kojeg je prepoznalo MZOŠ , tijekom protekle godine organizirali smo sustavan odlazak na terapijsko jahanje što je za naše učenike bilo od
velike važnosti jer zbog epidemiološke situacije nisu mogli ići u matične razrede. Terapijsko jahanje predstavlja priznate metode konjaništva i rehabilitacije namijenjene i prilagođene osobama s teškoćama u razvoju.
Glavni cilj programa je pružanje terapijskog jahanja osobama s invaliditetom kao stalan, rekreativan i besplatan program u svrhu poboljšanja tjelesne rehabilitacije i mogućnosti razvijanja novih postignuća. Paralelno program obuhvaća psihosocijalnu potporu, društvene aktivnosti i kvalitetno provođenje slobodnog vremena. Temeljni ciljevi terapijskog jahanja i realizaciji istih temelje se na multidimenzionalnom pristupu u svrhu provođenja: fizioterapijskih ciljeva , psihoterapijskih i socioterapijskih ciljeva.
Fizioterapijski ciljevi se postižu fizioterapijskim aktivnostima na konju, a usmjereni su na : stimulaciju motoričkih funkcija, poboljšanje ravnoteže, normalizaciju mišićnog tonusa, jačanje muskulature, opuštanje mišića, postizanje mobilnosti zglobova; kuka i zdjelice, poboljšanje fine i grube motorike, te vježbe disanja. Psihoterapijske ciljeve provodimo na način što ciljeve postavljamo tako da im se omogući : osjećaj uspješnosti ,potiču samopouzdanje, razvijaju samostalnost, doživljavaju veselje, utječe pozitivne ishode emocionalne inteligencije.
Socioterapijski ciljevi se odnose na druženje, stvaranje novih prijateljstava. Kod naših učenika prisutne su teškoće i na području perceptivnog razvoja, motoričkog razvoja govora i adaptivnog ponašanja. Roditelji su dali svoj pristanka i oduševljeni su programom. Od ravnatelja škole i KK Sv. Mihovil imali smo neprestanu podršku jer na jahanje odlazimo od 2008. godine
Matična škola i PŠ Košute
1. 8:00-8:45
2. 8:50-9:35
3. 9:40-10:25
VELIKI ODMOR 10:25-10:40
4. 10:45-11:30
5. 11:35-12:20
6. 12:25-13:10
PŠ Grab
1. 7:45-8:30
2. 8:35-9:20
3. 9:25-10:10
VELIKI ODMOR 10:10-10:25
4. 10:30-11:15
5. 11:20-12:05
6. 12:10-12:55