Osnovna škola Trilj

Asertivnost.pptx by Ivna Grbavac

  Kako se motivirati na učenje

 MENI SE NIKAD NE UČI

Ne čekaj poticaj- počni učiti iako ti se ne uči

Mnogi učenici kažu da ne uče jer im se ne uči. Ako budeš čekao poticaj za učenje- možda ga nikad nećeš dočekati. Kad si se zadnji put ujutro probudio i pomislio „Jedva čekam početi učiti!“. Vjerojatno nikad- bar kad je u pitanju školsko gradivo. Neke stvari koje moraš naučiti su naporne i dosadne i moraš se prisiliti na učenje iako bi radije radio nešto drugo. Jednostavno-moraš početi!

No, kad jednom počneš učiti, može se dogoditi da ti to i ne bude tako teško, pa čak i da u onome što si mislio da ti je dosadno pronađeš nešto zanimljivo. Možda te i neki riješeni zadatak ili naučeni dio gradiva razveseli i potakne na novo učenje.

TOGA IMA PUNO

Podijeli gradivo na manje dijelove

Ponekad ti se može učiniti da je toga što moraš naučiti jako puno i da jednostavno to nisi u stanju. Kao da je pred tobom jedna ogromna planina na koju se moraš popeti, a ne znaš kako. Nekima izgleda zastrašujuće, boje se i ne pokušavaju. To su učenici koji jednostavno odustanu.

Nekima je planina pravi i uzbudljivi izazov, jedva čekaju popeti se ma koliko opasno i teško izgledalo. Ponekad je takav stav dobar i u učenju, kad nas zadatak privuče i spremni smo dugo pokušavati riješiti ga.

Treći pristup penjanju može biti „malo po malo“. Ne razmišljati o tome koliko je velika planina, nego izabrati manji vrh, popeti se do njega, pa postaviti slijedeći cilj. Podijeli to što imaš naučit na manje dijelove i započni s prvim.

Naravno, cijela lekcija može biti velika, ali ako je cilj naučiti prve dvije stranice, to i ne izgleda tako teško. Pa, dvije po dvije.

PA NE MOGU STALNO UČITI

Tko kaže da moraš?

Tajna uspjeha nije u tome da se uči puno. Treba učiti pametno- to uključuje pažnju na satu i redovito pisanje domaćih zadaća. Učiti nije uvijek lako. Ponekad moraš učiti i ono što ti se ne sviđa i sigurno bi radije gledao film ili se družio. Zato imaš pravo nagraditi se za ostvareni uspjeh i dobru ocjenu.

Obećaj sebi da ćeš naučiti određeni dio gradiva, pročitati određeni broj stranica ili ispraviti neku jedinicu- a nakon toga možeš učiniti nešto što te doista veseli kao nagradu. Ako isplanirano vrijeme doista provedeš zaista učeći, nećeš imati dojam da stalno učiš.

IONAKO ĆU DOBITI LOŠU OCJENU.

Pazi što želiš, moglo bi ti se i ostvariti

Za optimiste čaša je napola puna; a za pesimiste napola prazna. Optimisti uglavnom očekuju da će im se u životu dogoditi nešto dobro, dok pesimisti uvijek očekuju ono najgore. Optimisti prave planove za akciju, postavljaju ciljeve koje žele ostvariti i usmjeravaju misli na ono što trenutno rade. Suprotno, pesimisti su usmjereni na osjećaje napetosti i depresije koje doživljavaju i uopće ne razmišljaju što bi u danoj situaciji mogli učiniti.

Optimisti imaju bolji školski uspjeh, manje se ljute, tjelesno su i mentalno zdraviji, duže žive, postižu bolji učinak na poslu i u sportu i bolje se suočavaju sa stresom.

DOSADNO MI JE UČITI SAM

Uči s prijateljem ili prijateljicom

Neki učenici više vole učiti sami, dok je drugima lakše učiti u društvu. Možda je nekad bolje učiti s nekim. Rasprava o onome što se uči s drugom osobom može znatno olakšati stjecanje znanja. Možda ti prijatelj objasni nešto što tebi nije jasno. A i ti njemu, dok tumačiš, možeš objasniti neke stvari. Ponekad smo uvjereni kako nešto dobro znamo i kako smo naučili, ali tek kad pokušavamo nekoga drugoga naučiti, vidimo da baš i ne znamo tako dobro. U pamćenju se zadržava 90% onoga što se poučava druge. Zajedničko učenje djeluje i na motivaciju.

TO MI IONAKO NIKAD NEĆE TREBATI

Jesi li siguran?

Spremniji smo i motiviraniji za učenje kad znamo da ćemo to što smo naučili moći primijeniti- što prije to bolje. Ipak, škola nije svemoćna. Nekad gradivo upravo vrišti „trebat ćeš me“, dok učenik valjda misli „meni ne“. Nikad se ne zna kad nam nešto može zatrebati.

Prema knjizi:

    Vodič za preživljavanje u školi, (2004), Miljković, Rijavec

                                                    Pripremila:Ivna Grbavac, prof. psihologije